Iskustvo koje ću vjerojatno pamtiti cijeli život i koje će mi biti urezano duboko u sjećanje je nastup na Europskom šahovskom prvenstvu U16, održanom od 20.9. – 1.10.2015., u Poreču. Predivnih 11 dana u srcu istarskog poluotoka pružilo mi je nezaboravan provod te upoznavanje s nečim što je na visokoj razini organizacije međunarodnog natjecanja. Prije svega moram istaknuti da sam se premišljala po pitanju odlaska, uvažavajući posljedice koje će ostaviti za sobom, što veliki izostanak s nastave, što druge športske aktivnosti, te sam odlučila ne propustiti nešto tako "veliko", što se događa samo jednom u životu. Sa svojih tek 15 godina dobro sam se snašla u odsustvu roditelja i najbližih tako što sam upoznala puno ljudi iz cijele Europe. Odsjeli smo u Hotelu Pical koji je pružao brojne športske aktivnosti. Vrijeme nas i nije poslužilo, bilo je tmurno i hladno. Nismo imali prilike obići grad u potpunosti, ali barem jedan djelić jesmo. Sala za igranje bila je športska dvorana Žatika do koje smo dolazili autobusima, što svjedoči dobroj organizaciji prvenstva. Svojim plasmanom sam zadovoljna s obzirom da sam jedina bila bez rejting bodova i time smještena na posljednje mjesto u početnom poretku, igrom baš i ne, jer su pripreme bile vrlo, vrlo male zbog nemogućnosti uvjeta za neki jači rad. Odluka je pala u zadnji trenutak, pa je i to nekako bilo presudno za manjkanje priprema, ali ne smeta. Ovako sam se prelijepo oprostila iz svijeta šaha na jedan dostojanstven način. Evo, spomenut ću za primjer reprezentaciju Rusije jer je Rusija kroz povijest šaha jedna od vodećih sila. Njihovi natjecatelji su naporno radili da bi im nastup na europskom prvenstvu bio što bolji. Rusi su bili tako organizirani,po meni najfascinatniji. Nakon svake odigrane partije njihovog natjecatelja par trenera je analiziralo mogućnosti i tražilo odgovore na protivnikove poteze, pa baš i ne čudi što se u svakoj kategoriji među prvih 10 nalazio bar jedan Rus ili Ruskinja, a znalo ih je biti i po šest. Tako da uopće nisam nezadovoljna svojom igrom jer takve reprezentacije poput Rusije zaslužuju biti u samom vrhu. Partije su bile dosta iscrpne, to moram priznati. Iako svi misle da je šah jednostavno igrati, bez ikakvog fizičkog napora, to nije ni približno tomu. Nakon 4 sata razmišljanja i preko 100 različitih kombinacija, psihofizički postajete umorni i nije više lako razmišljati. Nakon svake partije bilo je potrebno dobro se naspavati, te odmorno krenuti u novu pobjedu ili poraz. Najzadovoljnija sam i najponosnija na prvu partiju koju sam pobijedila. Igrala sam opušteno i bez stresa pa je i to bilo presudno . Svaku sljedeću partiju sam imala neku odgovornost da moram pobijediti, ni sama ne znam zašto, tako su se i porazi bespotrebno nizali. Pribrala sam se i shvatila da je ovo svejedno veliko, neponovljivo iskustvo i da trebam uživati koliko mogu dok sam još tu. Tako da sam na kraju završila sa 3 pobjede, a smatram da igram za bar bod ili dva više. Na poraze je utjecalo i to što sam uzastopno izgubila dvije "dobivene" partije i bila iznervirana zbog toga. No, na samom kraju,nemam se čega stidjeti. Gledam to s pozitivne strane, 3/9 bodova nije malo za nekog tko dolazi iz malog grada i tko se bori na šahovskoj ploči s istreniranim i pripremljenim natjecateljima. Ponosna sam što sam se nenadano "progurala na visoko polje u šahu". Drago mi je da sam bila svjedok jednom europskom prvenstvu i što sam stekla mnoga prijateljstva i upoznala predivne ljude. I na kraju što reći osim da zahvaljujem svima onima koji su učinili ovo putovanje mogućim i koji su ga uljepšali.
Sanja Bilić, I.1