Povodom Međunarodnog dana prevencije nasilja nad djecom učenici naše škole su napisali dva prigodna pisma posvećena djeci žrtava nasilja.
Ovo pismo pišem vama, svima koji ste osjetili težinu ljudske ruke, koji ste ispaštali zbog tuđe naravi i zle ćudi. Znajte, u životu sve prođe: sreća, tuga, bol, ali isto tako sve se vrati po zasluzi. Svakome od vas život je priredio težak period, ali izborili ste se, a ako niste - hoćete. Vjerujte u sebe, ali i to da, koliko god to teško bilo povjerovati, ovom zemljom još uvijek korača pokoja dobra duša koja je spremna zacijeliti vaše rane i želi vratiti osmijeh na vaše lice koje vas, koliko god to teško bilo, razumije. Znam... nije lako zaboraviti pretrpljeno zlo, taj ožiljak na vašem srcu teško itko može zacijeliti, ali ne smijete se prestati boriti. Budite sami svoji junaci. Dokažite sebi i drugima da možete i vjerujete da hoćete. Želim vam reći da je život samo jedna duga priča u kojoj likovi mijenjaju uloge. Na jednoj stranici si ti taj koji ispašta, a već na drugoj si kralj. Zato vjeruj! Tvoje vrijeme će doći. Vrijeme ljubavi, vrijeme sreće i sigurnosti. Samo trebaš vjerovati koliko u sebi toliko i u dobro u drugima. Koštala te tvoja nevinost, a sada neka druge košta tvoja hrabrost. Sanda Bakalar, I.1
Vrijeme adolescencije teško je razdoblje u životu mlade osobe koja tek upoznaje svijet. Društvo i okolina znatno utječu na naše ponašanje, posebno na samopouzdanje. Povučenih i zlostavljanih osoba je uvijek bilo i, nažalost, uvijek će biti. Kao vaša vrsnica i osoba koja vas u ovim godinama može razumjeti, želim vam nešto poručiti. Uvjerena sam da je u životu samo 10 % onoga što se zapravo događa i 90 % kako mi reagiramo na to. Borite se za sebe i svoj ugled jer svi na to imamo jednaka prava. Svatko tko vas u tom cilju pokuša spustiti, on je već ispod vas. Stoga nemojte pokleknuti pred tim malim kušnjama. Ne brinite se, niste neshvaćeni, samo niste pogledali svijet prema onoj strani na kojoj sja Sunce. Nemojte staviti slušalice u uši pokušavajući pjesmom pobjeći od sivog svijeta, umjesto toga pustite pjesmu u svoj svijet i obojite svaki crni zid bojom kojom želite, ne ostavljajući ga crnim po odredbi neke druge osobe. Sve ovo što sam napisala dovodi do jednog zaključka - ne budite zlostavljani u tišini, tj. šutnji! Ne dopustite sebi da budete nečija žrtva. Ne prihvaćajte nečiju definiciju vašega života, sami kreirajte svoju. Nabacite osmijeh na svoje predivno lice i budite najbolji! Martina Živković, I.1