Promotrimo prizor u jaslicama. Oko malenog Isusa vidimo četiri čovjeka, tj. grupe ljudi: Mariju, Josipa, mudrace i pastire. I mi se nalazimo kraj malenog Isusa, u jednom od tih likova. Jesmo li Marija, Josip, mudrac ili pastir ovisi o našem odnosu prema Njemu.
Pastiri kao slika djeteta u nama
Za početak promotrimo pastire. Oni su seljaci, priprosti i iskreni ljudi koji naporno rade. Ispod naše moderne vanjštine, profinjenosti i obrazovanja, mi smo zapravo kao oni. Upravo ta obična, skromna duša, dijete u nama, usuđuje se nadati i diviti, osluškujući anđele i zov nebeske slave.Pastiri borave na otvorenom. Bez zaštite ljudskih tvorevina izloženi su Nebu. Čak i kada se nalazimo u uredu, okruženi tehnologijom, pastir u nama je uvijek izložen Bogu. Njemu se nigdje ne možemo skriti.Oni čuvaju stražu. Noću, po mraku, budno čekaju i paze, baš kao i malo dijete u središtu naše duše. Upravo u tom mraku sviće rajska zora. U toj tišini čuje se pjesma anđela. Danski filozof Kierkegaard je rekao da, kada bi mogao dati samo jedan lijek svim bolesnicima modernog svijeta, bila bi to tišina. U tolikoj buci koja vlada svijetom ne uspijevamo čuti što nam Bog govori. Stoga, stvorite trenutke tišine.
Duša kao čovjekov pastir
Kao što pastiri čuvaju ovce, tako je i naša duša odgovorna za tijelo i njegovo krdo strasti. U svakodnevnim borbama i napastima, nadnaravna milost nam dolazi kao pomoć preko anđela. Oni su ovdje, čak i ako ih ne vidimo kao što su ih vidjeli pastiri. Tek u Nebu ćemo ih prepoznati te razumjeti ulogu koju su imali u našim životima. Aha, znači to si bio ti! Ti si bio sa mnom ondje…tada…Pastiri su bili uplašeni. I mi se bojimo nepoznatog – otvorenog neba, prijelaza iz jednog svijeta u drugi, kao što su rođenje i smrt. Čak i kada im je anđeo rekao da se ne boje, događaj nije izgubio na veličanstvenosti. Umjesto straha preplavio ih je radosni zanos divljenja. Stigla je Radosna vijest. Nevjerojatna vijest o Utjelovljenju nešto je najradosnije i najčudesnije što smo ikada čuli.
Bog osobno zove svakoga od nas
Anđeo poručuje pastirima da je ono što se događa upućeno svakome od nas. Svemogući Bog dolazi svakom običnom čovjeku, dolazi na naša polja, u naše štalice, urede i domove. To nije unaprijed snimljena automatska poruka, Bog osobno zove svakoga od nas.Pastiri reagiraju odmah i konkretno – hajdemo u Betlehem! Poruka anđela je toliko moćna da potiče ljude na pokret. Impresivan govor Cicerona senatu u Rimu nikoga nije dignuo na noge. S druge strane, nakon Demostenovog govora grčkoj vojsci, vojnici su spremno zgrabili koplja i štitove te krenuli u rat. Tako je i s porukom anđela pastirima.Anđeli koji navješćuju Radosnu vijest su poput Demostena. Učenjaci, mudraci kreću istražiti što su čuli i vidjeli. Pastiri na znak anđela, također, kreću u pohod malom Isusu.
Pastiri dolaze primiti, a ne trgovati
Za razliku od triju mudraca, pastiri nisu imali što pokloniti Isusu. Oni su siromašni prosjaci, kao i mi. Dolaze k Isusu s prljavštinom i izvana i iznutra. Oni dolaze primiti, a ne trgovati. Dolaze diviti se, a ne razumjeti. Žure u Betlehem ničice se pokloniti – ispuniti svrhu čovjekovog postojanja. Baš kao i mi, pastiri nisu trebali prijeći dugi put kako bi Ga susreli. No, zato je On prešao beskrajnu udaljenost da dođe k njima – s nebesa na zemlju, iz vječnosti u vrijeme, iz vječne radosti u bijedu, patnju i smrt. Svim srcem je žudio da ih susretne. Čak i zvijezde koje su sjale na nebu tu svetu noć stvorene su kao ukras tom susretu. Ono što su obični pastiri učinili je najuzvišenija i najsvetija stvar koju ijedan svetac ili mistik može učiniti, kako na zemlji tako i na nebesima.
To je ono što ćemo i mi činiti cijelu vječnost – ljubiti Boga i klanjati Mu se. Vrijeme je da počnemo učiti od pastira.
Mario Šimović, prof.