Sadržajno i edukacijski glede Božića
m (muški rod)
- rel. kršćanski blagdan (25. prosinca), dan na koji se slavi rođenje Isusa Krista; nesvrš. božićevati / božićovati; prez. božićujem; pril. sad. božićujući.
Božićnica (ž), dar koji se daruje na Božić; razg. trinaesta plaća ili drukčija nagrada u novcu koju zaposleni dobivaju o Božiću.
Božićnjak (m), reg. pov. daća što ju kmet ima dati svom gospodaru.
Opća pojmovna odredba
Jedan od najkraćih - a vjerojatno i najtočnijih - odredaba pojma Bog bit će ova: najviša zbiljnost. Za prosječnika i neupućenika proširak navedene odredbe je: sveto, beskonačno i vječno duhovno biće. Zapravo, to najviše i vrhunaravno biće u biti je nevidljivo, a od Njega je sve, On je u svemu i upravlja svime. Samo, pojmu Boga pridaje se i važno svojstvo da se On preko svojih izabranika objavio ljudima te da se i dalje objavljuje. Navedene značajke Božjeg bića vezana su za tri jednobožačka sustava globalne uljudbe (u židovstvu, kršćanstvu i islamu), koji su utemeljeni i potvrđeni i povijesno i kulturno i politički... te s ustanovljenim svećenstvom, vjerskim starješinstvom i vrhovništvom ovlašteno posreduju između božanstva i vjerništva. Ime Bog, zbog štovanja i značenja riječi piše se u mnogim jezicima pa i u hrvatskom velikim slovom (Bog). Postoji i podređeni pojam o biću s božanskim svojstvima koje je predhodilo pojmu jednobožačkoga Boga te koje je - na razini monoteističkog ili jednobožačkog bogoslovlja - i u nižem vrijednosnome položaju. Ta se riječ piše početnim malim slovom (bog), a obično znači:
- biće nadljudskih svojstava i snage (božica Afrodita, bog Apolon, božanstvo mora Neptun),
- lik ili kipić bića koje se u starini štovalo kao božanstvo,
- osoba kojoj se pripisuju božanske značajke (u rečenici "Karlov bog otac nije ničim zavrijedio toliko sinovske ljubavi"., Ivan Karlić)
- vladar koji ima apsolutnu vlast u nekoj državi (Staljin nije bio samo najveći despot nego i bog sovjetskog carstva).
Riječ Bog u hrvatskome jeziku
Potvrđena je u hrvatskome jeziku od 12. stoljeća. Bog je jedna od temeljnih riječi i pučkog, razgovornog i bogoslužnog, a i mislilačkog i znanstvenog jezika. Oprimjeruje se (prema Akademijinu Rječniku) kao:
* pozdrav (Ostaj s Bogom!);
* u željama (Bog ti platio!);
* u prisegama (Tako mi Bog pomogao!);
* izricanje prokletstva (Da Bog ubije!);
* nadanje (Ako Bog da.)
* izraz više ili nadređene volje (Kako Bog hoće.).
Božić je blagran kojim se, prema kršćanskom nauku, slavi spomendan Isusova rođenja. Sama riječ Božić umanjenica je od riječi Bog, tj. mali Bog, dan kada je Sin Božji postao malen, tj. kada se rodio od Djevice Marije (25. prosinca). Božić se od 4. stoljeća slavi kao nepomičan blagdan (25. prosinca), a u pravoslavaca po novome kalendaru 7. siječnja. Uvod u svetkovanje Božića čine četiri tjedna Adventa (hrv. Došašće) i osobito dan prije Božića (Badnji dan, Badnjak).
Božićno drvce
Postavljanje i kićenje božićnog drvca je novijeg podrijetla: došao je iz germanskog kršćanskog kruga tek prije nekih stoljeće i pol. Sličan je simbol i grana zimzelena drveta. Ondje gdje se o Božiću kiti imelom, običaj je i predpostavlja se u izravnoj vezi sa čudotvornim hrastom keltskih zemalja. Blagdan Božića većinom je svetkovina Isusova rođenja, ali je od svega najvažnija poruka nade, ljubavi i vjere, u miru i ljudskoj uzajamnosti ... što je oprimjereno u neizbrisivoj slici Svete obitelji i kao obrasca uljuđeno i zaštićena ljudskoga opstanka.
Božić na europskim jezicima:
* engleski - Christmos
* njemački - die Weihnacht, die Weihnachten
* francuski - Noel
* ruski - Roždestvo
* talijanski - Natale
* španjolski - Navidad, Natividad
* latinski - Dies Natalis Iesu Christi, Natavitatis Domini festum
* novogrčki - Hristougenna, Kali Hristougenna - Sretan Božić.
Jozo LONČAR, prof.