Tolerancijom uvažavamo, prihvaćamo i poštujemo različitosti. O ovoj temi učenici su razgovarali s razrednicima, a na Vijeću učenika su radili radionicu s pedagoginjom naše škole. Na taj način je obilježen Medunarodni dan tolerancije čiji je nadnevak 16. studeni. Na plakatu su učenici porukama izrazili sve ono što njima opisuje toleranciju. Neki od pojmova koje su istaknuli jesu razumijevanje, mir, ljubav, empatija, poštovanje, sreca, prijateljstvo, prihvacanje i uvažavanje.
Na radionici se radilo i povodom Medunarodnog dana prevencije nasilja nad djecom koji se obilježava 19. studenoga. Vijeće učenika je odlučilo da će na taj dan svi nositi bijele majice. Bijelom bojom predstavljaju čistoću, nevinost, svijetlost i dobrotu, jednom riječju savršenstvo. Na ovaj način želi se poručiti "Stop nasilju nad djecom".
Povodom Međunarodnog dana mira, 21. rujna, u Srednjoj školi Čapljina održana je prigodna radionica. Sudjelovali su učenici iz prvih i drugih razreda i to Adriano Ćemeraš, Martina Šutalo, Gabrijela Vidić, Romana Jovanović, Luka Džalto, Anamarija Nikše i Ana Soče. Radionicu je vodila pedagoginja Dijana Ivanković. Učenici su imali prigodu kroz individualni i grupni rad izraziti svoja mišljenja o navedenoj temi. Kroz rad su dotaknuli različite pojmove kao što su prijateljstvo, poštivanje, nenasilje, komunikacija, ljubav, koji su bitna osnova održavanja mira. Aktivno su sudjelovali te svoje zaključke prenijeli i na plakat u obliku poruka mira.
Poruke mira
- Budimo prijatelji!
- Mir je poštovanje!
- Mir je kada pozitivno razmišljamo!
- Mir je kada se svi volimo i poštujemo!
- Mir je tolerancija!
- Raznolikost razveseljava!
- Volimo se i pomažemo!
- Mir je lijep razgovor!
- Sreća je dijeliti ljubav!
- U nadi živjeti!
- Dijelimo svoju sreću s drugima!
- Mir je kompromis!
- Sreća je zdravlja puna vreća!
- Mir je slaganje između naroda!
- Pozitivnim mislima idemo prema sreći!
- Ljubav sve pobjeđuje!
- Mir je raditi ono što voliš!
U ovom predblaganskom vremenu smo posjetili naše Betlehemce u Čapljini. Naši učenici su oduševljeni ljubavlju i toplinom tih dragih ljudi. Uz razgovor i pjesmu smo uljepšali jedni drugima dan. Osim što sm dobili poklone, svojoj kući smo ponijeli u srcima i veliku radost. U posjeti su bili učenici, voditeljice dramske i recitatorske sekcije i pedagoginja.
Emisiju pogledajte u prilogu.!!
Promotrimo prizor u jaslicama. Oko malenog Isusa vidimo četiri čovjeka, tj. grupe ljudi: Mariju, Josipa, mudrace i pastire. I mi se nalazimo kraj malenog Isusa, u jednom od tih likova. Jesmo li Marija, Josip, mudrac ili pastir ovisi o našem odnosu prema Njemu.
Pastiri kao slika djeteta u nama
Za početak promotrimo pastire. Oni su seljaci, priprosti i iskreni ljudi koji naporno rade. Ispod naše moderne vanjštine, profinjenosti i obrazovanja, mi smo zapravo kao oni. Upravo ta obična, skromna duša, dijete u nama, usuđuje se nadati i diviti, osluškujući anđele i zov nebeske slave.Pastiri borave na otvorenom. Bez zaštite ljudskih tvorevina izloženi su Nebu. Čak i kada se nalazimo u uredu, okruženi tehnologijom, pastir u nama je uvijek izložen Bogu. Njemu se nigdje ne možemo skriti.Oni čuvaju stražu. Noću, po mraku, budno čekaju i paze, baš kao i malo dijete u središtu naše duše. Upravo u tom mraku sviće rajska zora. U toj tišini čuje se pjesma anđela. Danski filozof Kierkegaard je rekao da, kada bi mogao dati samo jedan lijek svim bolesnicima modernog svijeta, bila bi to tišina. U tolikoj buci koja vlada svijetom ne uspijevamo čuti što nam Bog govori. Stoga, stvorite trenutke tišine.
Duša kao čovjekov pastir
Kao što pastiri čuvaju ovce, tako je i naša duša odgovorna za tijelo i njegovo krdo strasti. U svakodnevnim borbama i napastima, nadnaravna milost nam dolazi kao pomoć preko anđela. Oni su ovdje, čak i ako ih ne vidimo kao što su ih vidjeli pastiri. Tek u Nebu ćemo ih prepoznati te razumjeti ulogu koju su imali u našim životima. Aha, znači to si bio ti! Ti si bio sa mnom ondje…tada…Pastiri su bili uplašeni. I mi se bojimo nepoznatog – otvorenog neba, prijelaza iz jednog svijeta u drugi, kao što su rođenje i smrt. Čak i kada im je anđeo rekao da se ne boje, događaj nije izgubio na veličanstvenosti. Umjesto straha preplavio ih je radosni zanos divljenja. Stigla je Radosna vijest. Nevjerojatna vijest o Utjelovljenju nešto je najradosnije i najčudesnije što smo ikada čuli.
Bog osobno zove svakoga od nas
Anđeo poručuje pastirima da je ono što se događa upućeno svakome od nas. Svemogući Bog dolazi svakom običnom čovjeku, dolazi na naša polja, u naše štalice, urede i domove. To nije unaprijed snimljena automatska poruka, Bog osobno zove svakoga od nas.Pastiri reagiraju odmah i konkretno – hajdemo u Betlehem! Poruka anđela je toliko moćna da potiče ljude na pokret. Impresivan govor Cicerona senatu u Rimu nikoga nije dignuo na noge. S druge strane, nakon Demostenovog govora grčkoj vojsci, vojnici su spremno zgrabili koplja i štitove te krenuli u rat. Tako je i s porukom anđela pastirima.Anđeli koji navješćuju Radosnu vijest su poput Demostena. Učenjaci, mudraci kreću istražiti što su čuli i vidjeli. Pastiri na znak anđela, također, kreću u pohod malom Isusu.
Pastiri dolaze primiti, a ne trgovati
Za razliku od triju mudraca, pastiri nisu imali što pokloniti Isusu. Oni su siromašni prosjaci, kao i mi. Dolaze k Isusu s prljavštinom i izvana i iznutra. Oni dolaze primiti, a ne trgovati. Dolaze diviti se, a ne razumjeti. Žure u Betlehem ničice se pokloniti – ispuniti svrhu čovjekovog postojanja. Baš kao i mi, pastiri nisu trebali prijeći dugi put kako bi Ga susreli. No, zato je On prešao beskrajnu udaljenost da dođe k njima – s nebesa na zemlju, iz vječnosti u vrijeme, iz vječne radosti u bijedu, patnju i smrt. Svim srcem je žudio da ih susretne. Čak i zvijezde koje su sjale na nebu tu svetu noć stvorene su kao ukras tom susretu. Ono što su obični pastiri učinili je najuzvišenija i najsvetija stvar koju ijedan svetac ili mistik može učiniti, kako na zemlji tako i na nebesima.
To je ono što ćemo i mi činiti cijelu vječnost – ljubiti Boga i klanjati Mu se. Vrijeme je da počnemo učiti od pastira.
Mario Šimović, prof.
Taj jedinstveni događaj rođenja Boga-Čovjeka kršćanski svijet slavi od davnina, a riječ Božić umanjenica je riječi Bog i prvotni naziv djeteta Isusa, koji je poslije prenesen i na sam blagdan Njegova rođenja.
Značenje riječi Božić kao mali Bog u kršćanstvu ima umilna značenja: blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog - Bog dostupan i pristupačan čovjeku. Božić je dan kad je Svemogući Bog postao djetešce da nas ne prestraši i ne premaši, da nas k sebi privuče, pa je Isus zato sveprisutni i bliski Bog. Sam naziv Božić podsjeća da je blagdan Božića evanđeoska škola ljudskosti i čovječnosti pa iz njega struje odlike: pristupačnost, jednostavnost, susretljivost, povjerljivost, skromnost.
Kršćanski filozof Aurelije Augustin smatra kako se u Božiću "Bog počovječio da se čovjek može pobožanstveniti".
Kršćani su vrlo rano dan Isusova rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenoga Zapadnoga Rimskog Carstva gotovo u cijeloj Europi početak nove godine bio je na Božić. Hrvatska božićna pjesma "Narodil nam se kralj nebeski" sa stihom "Na tom mladom letu veselimo se" upućuje na Božić kao prvi dan nove godine.
Božić je ponajprije biblijski događaj. Na blagdan Božića od 5. stoljeća slave se tri mise: polnoćka, zornica ili pastirska misa te poldanjica. Tijekom polnoćke i zornice čita se izvješće o događaju Božića s njegovim povijesnim određenjem: "U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta." (Mt 1,1) Na zornici je naglasak na evanđeoskom izvješću o navještaju pastirima, a na poldanjici Proslov iz Evanđelja po Ivanu: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog... I Riječ tijelom postade i nastani se među nama..."
Bibličari smatraju da taj Proslov uspoređuje stvaranje svijeta i utjelovljenje Sina Božjega jer oba događaja povezuje osoba Sina Božjega. On, besmrtan, po Božiću je postao smrtnikom da bi ljudi, po njemu, postali besmrtnici. On, vječan, postade vremenit da bi ljudi po njemu postali vječni. Nastanio se među nama, prihvatio naš život, postao naš suputnik i supatnik. Ostvario je svoje poslanje i postao naš Spasitelj i Otkupitelj.
Biblijski izvještaj Isusovo rođenje tumači kao događaj koji se je zbio na slavu Bogu na visini i za mir ljudima dobre volje. Zapravo Biblija izriče trodijelno poruku o Božiću: očitovala se slava Bogu na visinama, uspostavlja se mir na zemlji, koji je potvrda Božje naklonosti ljudima.
Otajstvo Božića ima odraz i u hrvatskoj književnosti i umjetnosti, a osobito u spletu običaja te u božićnim pjesmama i melodijama. Božićni običaji obnavljaju mnoge sadržajne i ljudski vrijedne čine upravljene očitovanju čovjekoljublja, od čestitanja i darivanja do pomirbe zavađenih i novog poleta u obiteljskom životu.
Pjesme odišu ozračjem radosti i svečanosti, a sadržajem su zapravo prepjev božićnog evanđelja i kršćanskih vjerskih istina. U božićnim pjesmama jasno je naznačena središnja kršćanska vjerska istina o rođenju Bogočovjeka, kojega one često nazivaju Mladim Kraljem, od Djevice Marije. Tu istinu pjesme uokviruju s jedne strane u idiličan svijet pastira, mudraca zvanih kraljevima, anđela, štalice, jaslica i zvijezde vodilje.
U novije vrijeme sve prisutniji znak adventa, koji upućuje na Božić i poziva na obiteljsku molitvu, jest adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja, što označuje vječnost. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri.
Nakon Svete Katarine slijede blagdani Svete Barbare (4. prosinca), Svetog Nikole (6. prosinca) i Svete Lucije (13. prosinca) koji u nekim krajevima imaju istu ulogu početka kruga božićnih običaja. Likove svetog Nikole i svete Lucije često predstavljaju muškarci ili žene i obilaze domove donoseći djeci darove.
Jedan običaj koji se sačuvao do danas jest običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Na blagdan Svete Barbare ili Svete Lucije sije se pšenica, simbol života u katolika, i pripravlja zelenilo za ukras kuće i stola za svetkovanje Božića. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom te ukrašava božićni stol, a tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Da bi izgledala lijepo, pšenica se podrezuje i ovija hrvatskom trobojnicom, a u nekim se krajevima posred nje stavlja se jabuka te svijeće. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati najavit će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.
Badnjakom se naziva jedan, a u nekim krajevima i tri velika panja koja se unose u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište. Tri panja simbol su Svetog Trojstva, a njihovim se žarom zapale sve svijeće u kući. Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činila glava kuće, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Slama se unosila u kuću i rasprostirala po podu s izričitim božićnim naglaskom jer su taj čin članovi obitelji redovito pratili pjevanjem božićnih pjesama.
Božić je najrašireniji vjerski blagdan na svijetu, poštivaju ga i slave mnogi, pa i pripadnici drugih vjera, pa čak i oni koji ne pripadaju niti jednom vjerskom pokretu, iako oni ne razumiju bit Božića i značenje koje on ima za kršćanske zajednice. Premda mnogi narodi i pojedinci spominju Božić samo zbog Djeda Božićnjaka i poklona ispod bora, ipak nama kršćanima može goditi činjenica da je Božić rasprostranjen u cijelome svijetu i da u Božićno vrijeme svi pokušavaju na određeni način biti bolji, ljubazniji, trude se imati srca i za one siromašnije, koji su u potrebi, tako da možemo reći da je Božić praznik ljubavi i svjetla.
Mario Šimović, prof.