Marin

Ljudski faktor

 Naš planet ima više od 7 milijarda ljudi koji govore između 6 000 i 7 000 različitih jezika. Svega nekoliko jezika govore stotine ili milijuni govornika, kao što su engleski ili kineski, ali većinu jezika govori tek nekoliko tisuća ili samo nekoliko govornika. U stvari, 96% svjetskih jezika govori samo 4% ljudi. Europljani često doživljavaju svoj kontinent kao prostor s iznimnim brojem jezika, pogotovo kad ga porede s jezicima Sjeverne Amerike i Australije. Ipak, samo 3% od ukupnih svjetskih jezika, nekih 225 jezika su autohtoni europski jezici. Većina svjetskih jezika koji se govore u širokom području s obje strane ekvatora - u jugoistočnoj Aziji, Indiji, Africi i Južnoj Americi. No, između pola i dvije trećine svjetske populacije dvojezično je u određenoj mjeri, te značajan broj je i višejezično. Višejezičnost je puno normalnije ljudsko stanje nego jednojezičnost. Raznovrsnost jezika i kultura, kao i u slučaju biološke raznolikosti, sve se vidi i očituje kao dobro i lijepo samo po sebi. Svaki jezik ima svoj način gledanja na svijet, te je proizvod svoje vlastite povijesti. Svi jezici imaju svoj ​​individualni identitet i vrijednosti, te su svi jednako primjereni kao načina izražavanja ljudima koji ih koriste. Znamo kada usporedimo tempo kojim djeca uče govoriti, da nijedan jezik nije urođeno teži nego neki drugi jezik.

Struktura jezika

Jezik je sustav znakova, zvukova i simbola koji koristi skupina ljudi u mnoge svrhe, uglavnom da bi komunicirali jedni s drugima, izrazili kulturni identitet, prenijeli društvene odnose, te bili izvor radosti (primjerice, u književnosti). Jezici se razlikuju jedni od drugih po svojim zvukovima, gramatici, govoru, te uzorcima diskursa. Ali, svi su jezici vrlo složeni entiteti. Jezici se razlikuju u broju svojih samoglasnih i suglasnih glasova od manje od desetak do više stotina. Europski jezici imaju tendenciju zaliha srednjeg raspona - od oko 25 takvih glasova (npr. španjolski) do preko 60 (npr. irski). Abecede odražavaju ove glasove s različitim stupnjevima točnosti: neke abecede (npr. velška) vrlo su pravilne u načinu na koji simboliziraju glasove; druge (npr. engleska) su vrlo nepravilne. U gramatici, svaki jezik se sastoji od nekoliko tisuća točaka tvorbi riječi i gradnje rečenice. Svaki jezik ima ogroman vokabular na raspolaganju kako bi se zadovoljile potrebe svojih korisnika. U slučaju europskih jezika, gdje je znanstveni i tehnički vokabular vrlo velik, to doseže i do nekoliko stotina tisuća riječi i fraza. Pojedini govornici znaju i koriste samo djelić  jezika u odnosu na ukupan rječnik. Riječi koje obrazovani ljudi koriste - njihov aktivni vokabular - može dosegnuti do nekih 50.000 riječi; riječi koje znaju, ali ne koriste - njihov pasivni vokabular nešto je veći. U svakodnevnom razgovoru, ljudi često koriste mali broj riječi, ali s velikom frekvencijom ponavljanja. Procijenjeno je da je 21-godišnjak već izrekao približno 50 milijuna riječi. Živi jezici i kulture stalno se mijenjaju. Ljudi međusobno utječu jedni na druge načinom govorenja i pisanja. Novi mediji, poput interneta, daju jezicima nove mogućnosti za rast. Govornci su uvijek u kontaktu jedni s drugima, te utječu jedni na druge na brojne načine, osobito posuđivanjem riječi. Engleski jezik je, primjerice, tijekom stoljeća posudio riječi iz više od 350 jezika, a europski jezici trenutno posuđuju brojne riječi iz engleskog.

Učenje jezika

Zadatak učenja materinjeg jezika je onaj koji ostvarimo u svojih početnih pet godina života, premda neke značajke jezika (kao što je usvajanje vokabulara) i dalje se nastavljaju na neodređeno vrijeme. Jezik se razvija kroz nekoliko faza. Tijekom prve godine života beba proizvodi širok spektar vokala, od čega nastaju obrasci ​​ritma i intonacija, a zatim samoglasnika i suglasnika. Oko prve godine i prve razumljive riječi su izgovorene. Tijekom druge godine slijedi kombinacija od dvije riječi, polako rastući u kombinacije od tri i četiri riječi. Trogodišnjaci i četverogodišnjaci koriste sve dulje i složenije rečenice. Njihov rječnik raste od nekih 50 aktivnih riječi oko 18-og mjeseca starosti do nekoliko tisuća riječi u dobi od pet godina. Maternji jezik pojedinca obično se opisuje kao prvi naučeni ili primarni jezik. To je jezik koji ljudi najbolje znaju, jezik koji najviše koriste, odnosno jezik s kojima se najbliže identificiraju. Kod nekih dvojezičnih govornika, dva su jezika tako usko povezana da je nemoguće izabrati između njih, u smislu "prvog" ili "drugog" jezika. Kod većine dvojezičnih govornika, međutim, razlika je jasnija, kako se učenje drugog ili trećeg jezika odvija u školi ili kasnije u životu. Ne postoji apsolutna dobna granica nakon koje je nemoguće naučiti još jedan jezik. Dvojezičnost je složen fenomen. Mit je da dvojezični govornik ima dva jednako razvijena jezika; u stvarnosti, dvojezični govornici rijetko pokazuju ravnotežu između njihovih dvaju jezika. Drugi mit je da su svi dvojezični govornici isti u svojim sposobnostima; u stvarnosti, oni prikazuju razne vrste dvojezičnosti. Neki zvuče poput izvornih govornika u oba svoja jezika, drugi imaju jak strani naglasak na jednom jeziku. Neki mogu dobro čitati na oba jezika dok ostali mogu to činiti samo na jednom. Neki više vole pisati jednim jezikom, a drugim jezikom mogu samo govoriti. Dvojezičnost donosi razne vrste koristi. Dvojezičnost može poboljšati vašu uspješnost učenja drugih jezika. Štoviše, učenje trećeg jezika olakšano je učenjem drugog. Dvojezični govornici mogu imati neke prednosti u razmišljanju. Postoje dokazi o bržem napretku nego u govornika jednog jezika, u određenim područjima ranog kognitivnog razvoja, te su na mnogo načina kreativniji u svojim jezičnim vještinama. Dvojezični govornici imaju veliku prednost zbog mogućnosti komuniciranja s puno više različitih ljudi zbog činjenice da dvojezični govornici imaju prigodu iskusiti dvije ili više kultura na intiman način. Njihova sposobnost može dovesti do veće osjetljivosti u komunikaciji i spremnosti da se prevladaju kulturne barijere i gradnji kulturnih mostova. Postoje i važna praktična pitanja - dvojezični govornici imaju potencijalnu ekonomsku prednost zbog većeg broja radnih mjesta koja im postaju dostupna. Također, sve je više prihvatljivo da višejezične tvrtke imaju konkurentsku prednost nad jednojezičnim.

Porodice jezika

Jezici su međusobno povezani poput članova obitelji. Većina europskih jezika mogu se grupirati zajedno, zbog svojih zajedničkih početaka, kao jedna, velika porodica indoeuropskih jezika. Jezične porodice u Europi s najviše članica-jezika i najviše govornika su germanska, romanska i slavenska. Porodica germanskih jezika ima sjevernu skupinu u koju spadaju danski, norveški, švedski, islandski i ferojski, kao i zapadnu skupinu koju čine njemački, nizozemski, engleski, frizijski i jidiš. Porodici romanskih jezika pripadaju rumunjski, talijanski, korzikanski, španjolski, portugalski, katalonski, provansalski, francuski, romanski, ladinski i sardinski jezik. U porodici slavenskih jezika su ruski, ukrajinski, bjeloruski, poljski, češki, sorapski, slovački, slovenski, srpski, hrvatski, makedonski i bugarski, a u porodici keltskih jezika su irski, škotski, velški i bretonski, uz pokušaje oživljavanja kornijskog i manx jezika. Baltičkoj porodici jezika pripadaju latvijski i litvanski. Odvojene porodice sa samo jednim jezikom su grčki, albanski i armenski. Baskijski je jedinstven slučaj, jer ne spada u veliku indoeuropsku skupinu jezika, a njegovi korijeni su nepoznati. Ostale jezične skupine, također, imaju svoje pripadajuće članove u Europi. Na sjeveru ćemo naći uralske jezike, a to su finski, estonski, mađarski, nekoliko sámi jezika, kao i drugih manjih jezika u sjevernim dijelovima Ruske Federacije, kao što ingrijski i karelijski. Na jugoistoku nalazimo predstavnike altajske jezične skupine, posebice turski i azerbajdžanski. Kavkasku jezičnu skupinu čine jezici koji se govore na relativno malom i kompaktnom području između Crnog mora i Kaspijskog jezera, a sastoji se od oko 40 jezika, među kojima su gruzijski i abazinski. Afroazijsku skupinu jezika čine malteški, hebrejski i berberski. Svi ovi jezici koriste mali broj abecednih znakova. Većina jezika koristi latinično pismo (latinicu). Ruski i neki drugi slavenski jezici koriste ćirilicu. Grčki, jidiš, armenski i gruzijski svaki imaju svoje  pismo. Neeuropski jezici, kao što su arapski, kineski i hindu, uvelike se koriste na prostoru Europe vlastitim sustavom pisanja.

Jezici Europe

Procjene variraju, ali postoji oko 225 govorenih autohtonih jezika. Pet jezika kojima govori većina ljudi u Europi, po broju govornika materinjeg jezika su: ruski, njemački, engleski, francuski i talijanski. No, većina europskih zemalja rutinski rade i funkcioniraju s nekoliko jezika. Iznimke su male države poput Lihtenštajna i Svete Stolice (Vatikana), mada čak i na tim mjestima pronašli smo zapaženu uporabu i drugog jezika. U 49 država potpisnica Europske kulturne konvencije postoji 41 službenih ili nacionalnih jezika, te mnogi priznaju i poseban status drugim jezicima. Većina zemalja ima niz tradicionalno govorenih manjinskih ili regionalnih jezika. Ruska Federacija ima daleko najveći broj jezika kojima se govori na svom području; broj varira od 130 do 200, ovisno o kriterijima. Neki regionalni i manjinski jezici dobili su službeni status, primjerice, baskijski, katalonski i galicijski u regijama Španjolske u kojima se njima govori. Velški ima zaštitna jezična prava u Velikoj Britaniji, kao i frizijski u Nizozemskoj i sámi jezici u Norveškoj, Švedskoj i Finskoj. Zbog priljeva migranata i izbjeglica iz svih krajeva svijeta, Europa je postala prostor sa sve više jezika. London, primjerice, ima više od 300 jezika kojima se govori kao domaćim jezicima.  U većini drugih većih gradova, osobito u zapadnoj Europi, vjerojatno ima 100-200 jezika kojima školska populacija govori kao materinskim jezicima. Najčešći jezici su arapski, berberski turski, kurdski, hindu, pandžapski i kineski. Međutim, mnogim od tih jezika govore manjine, te je njihova budućnost ugrožena. Dnevna, neformalna, usmena interakcija između roditelja i djece presudna je za opstanak u jeziku. Stručnjaci procjenjuju da će tijekom ovog stoljeća barem polovica svjetskih jezika, a možda i više, izumrijeti. Unutar dvije generacije svi tragovi jezika mogu nestati kad se djeca više ne podižu na tom jeziku. Razlozi odustajanja od jezika su višestruki, a uključuju fizičko uništenje  (kroz krize u okolišu i bolesti) neke zajednice ili prostora gdje obitavaju, aktivni antagonizam prema političkim skupinama, i - najčešći uzrok - ekonomska i kulturna dominacija moćnijih i prestižnijih jezika. No, bez obzira na razlog rezultat je isti, gubitak za čovječanstvo jedinstvenog resursa. Kroz rad Vijeća Europe, dva važna međunarodna instrumenta stupila su na snagu 1998. Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima na snazi ​​je u 22* države članice; Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina koja uključuje neke odredbe za manjinske jezike, koji je na snazi ​​u 39* država članica. Ovi ugovori važni su u zaštiti i promicanju jezičnog bogatstva Europe. (*ratifikacije 2007.). Početkom 21. stoljeća svi europski građani žive u višejezičnoj okolini. U svakodnevnom životu građani se susreću s mnogim različitim jezicima, primjerice u autobusu ili vlaku, putem TV-a, radija ili novina, ili čitajući sastojke na proizvodu u trgovini. Postoji potreba da se pojača znanje i razumijevanje različitosti jezika Europe, kao i čimbenika koji utječu na njihovo održavanje i rast. Postoji također i potreba za generiranjem većeg interesa i radoznalosti o jezicima. Postoji potreba za povećanjem jezične toleranciju unutar i između nacija. Ovo su samo neki od ciljeva Europske godine jezika 2001. koja je bila u organizaciji Vijeća Europe i Europske unije. Uoči zatvaranja događaja godine, Odbor ministara Vijeća Europe odlučio je proglasiti Europski dan jezika koji se obilježava i slavi 26. rujna svake godine, sa sličnim ciljevima.

Dana, 21. rujna 2017. (četvrtak) održan je prvi sastanak Vijeća učenika za školsku 2017./18. godinu.

Na sastanku su izabrani predsjednik, zamjenik i zapisničar.

Članovi Vijeća:

I.1   -  Matej Biloš

I.2   - Gabrijela Vidić

I. a  - Danijel Udženija

I. b  - Antonio Čolić

I. d – Vjekoslav Marić

I. e,f – Martina Dujmović

I. g – Ana Soče

I. h – Tomislav Knežević

II. 1 – Ivan Dugandžić

II. 2 – Laura Soče

II. b – Karmen Kordić

II. d – Viktorija Baković

II. e,f – Marko Kuzman

II. h – Franjo Bošković

III. 1 – Antea Dragičević

III. 2 – Ana Šutalo

III. 3 – Marko Mandić

III. a,e,f – Matea Petrović

III. b – Zoran Pavlović

III. d – Matea Raguž

III. g – Stipe Merdžan

III. h – Mia Puljić

IV. 1 – Ilija Penava

IV. 2 – Mirna Milanović

IV. a – Josip Pehar

IV. b – Maja Zurovac

IV. c  – Martina Milićević

Predsjednik: Maja Zurovac

Zamjenik: Antea Dragičević

Zapisničar: Ivan Dugandžić

Koordinator: Dijana Jurković, pedagoginja

Asocijacija srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini (ASuBiH) je nevladina, nestranačka i nepolitička organizacija čiji je osnovni cilj poboljšanje statusa srednjoškolaca u zemlji i okupljanje svih mladih koji pohađaju srednju školu na prostoru BiH.

ASuBiH je osnovana 4.11.2007. na Osnivačkoj generalnoj skupštini u Sarajevu, s potprom preko 250 srednjoškolaca, predstavnika svojih lokalnih zajednica iz cijele Bosne i Hercegovine. Inicijativu za osnivanje ove organizacije, pored samih srednjoškolaca, pokrenula je njemačka fondacija Schuler Helfen Leben (SHL) koja je i generalni donator ASuBiH-a.

Do sada je ASuBiH odradila niz projekata i aktivnosti kojim je uspjela okupiti i aktivirati više od 10 000 srednjoškolaca iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. ASuBiH se bavi edukacijim srednjoškolaca, uključivanjem srednjoškolaca u proces donošenja odluka, radi na izmjeni, dopuni i usvajanju zakonskih i političkih rješenja vezanih za srednjoškolce u Bosni i Hercegovini, bavi se zastupanjem srednjoškolaca u BiH, kao i suradnjom s drugim organizacijama i srednjoškolcima u BiH, ali i šire.

ASuBiH je punopravni član OBESSU-a (Organising Bureau of European School Student Unions) od 2009. ASuBiH je do sada sudjelovala na mnogobrojnim OBESSU eventima širom Europe.

Misija i ciljevi ove organizacije su:

•          Povećanje stupnja uključenosti srednjoškolaca u procesu donošenja odluka koje poboljšavaju njihov status u društvu kroz upoznavanje s pravima srednjoškolaca i zastupanje ideja svih srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini koje doprinose poboljšanju njihovog života u zajednici.
•             Međusobno povezivanje članova, lokalnih udruga, s ciljem unaprijeđivanja njihovog statusa u društvu, zaštite osnovnih prava i stvaranja boljih uvjeta života i obrazovanja.
•             Stvaranje mišljenja o problemima i ponašanju od općeg značaja za srednjoškolce i druge mlade, i kao takve predstaviti ih javnosti, vladinim, nevladinim i drugim relevantnim institucijama.
•         Zalaganje za poboljšanje položaja svakog pojedinog srednjoškolca u društvu i obrazovnom sustavu, i u svakom drugom pogledu. Razmjena iskustava, saznanja i informacija sa srodnim udruženjima i drugim nevladinim organizacijama u zemlji i inostranstvu.

Po prvi put članovi ASuBiH-a su posjetili Čapljinu i održali prezentaciju svoje organizacije, okrugli stol, te proveli određeni dio vremena u prirodi. Prezentaciju je vodio Faruk Gutić, koji je dugogodišnji član Asocijacije srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini, te sadašnji predstavnik za komunikacije i odnose s javnošću. Učenici su kroz prezentaciju upoznali sam rad organizacije i sve projekte koje provode. Na okruglom stolu učenici su iznosili svoja mišljenja i stavove o dosadašnjem radu škole ali i o tome kako unaprijediti rad same škole i profesora. Po prvim reakcijama, učenici su zainteresirani i odlučni za osnivanje lokalnog tima. Učenici su se rastali u parku Srednje škole Čapljina uz pjesmu i ples.

Fondacija za mlade Schüler Helfen Leben (Učenici pomažu život)  usmjerena je na stvaranje uvjeta za uspješnu budućnost mladih u Bosni i Hercegovini kroz razvijanje kapaciteta mladih kako bi postali društveno angažirani i aktivno uključeni u donošenje odluka u svojim zajednicama. Kroz sadržaje naših programa želimo pomoći mladima da zauzmu svoje pravo mjesto i odgovornost u društvu kao aktivni, kreativni i svjesni građani, te sudjeluju u izgradnji otvorenog društva gdje postoje jednaki standardi za sve.  

SHL-ova priča započinje 1993. godine kada su njemački učenici sasvim spontano pokrenuli akciju pomoći svojim vršnjacima u tada ratom zahvaćenoj Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U početku su organizirali akcije prikupljanja pomoći i omogućili kupovinu školskog pribora i obnovu preko 70 vrtića i škola. Pokazujući primjerom da mladi, pametni i kreativni ljudi mogu promijeniti svijet, 1998. godine pokreću jednu veoma originalnu akciju pod nazivom „Socijalni dan“. Na jedan dan njemački učenici mijenjaju svoje školske klupe za radna mjesta, a zarađene dnevnice doniraju Schüler Helfen Lebenu. Na prvom „Socijalnom danu“ učenici su zaradili 1,8 milijuna njemačkih maraka. Kako bi uspješno organizirali „Socijalni dan“, SHL-ovi volonteri odlaze u škole diljem Njemačke, te prezentiraju situaciju mladih u BiH i dosadašnje rezultate SHL-a, kako bi motivirali srednjoškolce da sudjeluju u „Socijalnom danu“. Iz godine u godinu odziv srednjoškolaca raste, i upravo ti mladi čine glavne financijere i donositelje odluka u Fondaciji, kao njezina pokretačka snaga. Novac prikupljen ovim akcijama SHL-u je omogućio ostvarenje mnogobrojnih dugoročnih i kratkoročnih projekata u gotovo svim zemljama Balkana.

Od skromnih početaka kao humanitarna organizacija, SHL je izrastao u fondaciju za mlade s usredotočenim programskim djelovanjem u nekoliko područja. Sjedište Fondacije nalazi se u Berlinu, a jedino predstavništvo je ured u Sarajevu.  

SHL Sarajevo djeluje u Bosni i Hercegovini kroz pet programa: 

• Obrazovanje mladih – neformalno obrazovanje mladih;
• Angažman mladih – podrška projektima mladih;
• Politika mladih – izgradnja kapaciteta mladih u nevladinom sektoru;
• SHL kuća - trening centar; 
• i projekt pod nazivom Latinska ćuprija – Program razmjene učenika, koji podrazumijeva razmjenu učenika između BiH i Njemačke.

Kroz naše programe u 2013. godini prošlo je 218 mladih iz čitave Bosne i Hercegovine, a 50 projekata u lokalnim zajednicama dobilo financijsku podršku. Naša motivacija za daljnjim djelovanjem su upravo svi članovi SHL obitelji koji su prošli kroz naše programe i zajedno s nama radili na stvaranju boljih uvjeta za mlade u Bosni i Hercegovini.

Ove godine u projekt SHL-a uključena je i Srednja škola Čapljina. Naime, devet učenika SŠČ će putem Programa razmjene učenika otići u Njemaču, gdje će preovesti 10 dana u pratnji profesorice Ivane Jerković.

Početkom rujna ove godine maturanti Srednje škole Čapljina (gimnazijalci i tehničari - s Neumljanima) krenuli su na maturalno putovanje u Španjolsku. Prvo odredište bilo je Italija gdje su i prenoćili. Sutradan su posjetili Milano, a vrijeme su proveli razgledavajući znamenitosti grada. Nakon Milana krenuli su put Cannesa te se smjestili u jedan od hotela. Narednog dana, nakon doručka, krenuli su u razgledavanje gradova na Azurnoj obali -  Cannesa i Nice, ostavši zadiviljeni njihovim ljepotama.Također, posjetili su i parfumeriju (mirisnicu) koja ih je očarala raznim mirisima. Istog dana, u poslijepodnevnim satima, put ih je odveo u veličanstvenu Kneževinu Monako. Tijekom putovanja o njima se, profesionalno i stručno, brinuo vodič Srđan koji ih je proveo kroz Monte Carlo, gradić koji je svojim glamurom sve ostavio bez daha. I nakon predivno provedenog vremena u Monte Carlu krenuli su prema glavnom oderištu Lloret de Maru. Tamo su stigli u jutarnjim satima i nakon dugog čekanja smjestili se u sobe. Nakon kratkog raspremanja svi su žurili na plažu kako bi uživali u kupanju i osvježavajućim koktelima u obližnjem baru. Zabava se, nakon večere, nastavila u diskoteci Tropics. Sljedećeg dana, nakon doručka, novo odredište bila je Barcelona. U Barceloni su posjetili crkvu Sagrada Familia i park Ciutadella te brdo Montjuic s kojeg se pruža pogled na cijeli grad. Također, imali su priigodu ući na stadion jednog od najvećih klubova danas, Barcelone, ili posjetiti Aquarium. Poslije razgledavanja Barcelone, uživali su u samostalnom istraživanju i upoznavanju Lloret de Mara, a nakon večere na red je došla i zanimljiva zabava u diskoteci koja je svaku večer bila ispunjena učenicima iz raznih krajeva Europe. Šesti dan u Španjolskoj proveli su u obilasku Costa Brave, probali ukusne napitke, a navečer su se zabavljali u discu. Posljednja noć u discu, koja je tematski osmišljena zabavama i popularnim hitovima, zasigurno će im dugo ostati u sjećanju. Sutradan su se, nakon napuštanja hotela, zaputili prema Italiji. Nezaobilazan dio putovanja bio je i posjet Veroni. Posljednji grad za obilazak je bio Venecija gdje su imali vremena za samostalno razgledavanje grada. Nakon ugodno provedenog vremena u sunčanoj Veneciji, sretni i zadovoljni, krenuli su prema Čapljini u koju su stigli kasno u noć. Maturanti ovim putem šalju iskrene riječi zahvale svima koji su im omogućili ovo putovanje i onima koji su organizirali krasno životno iskustvo koje će, kako kažu, pamtiti zauvijek.

Poštanske marke razlikuju se od države do države ali svaka ima isto značenje, odnosno ona predstavlja protuvrijednost poštanske usluge. Svaka poštanksa marka izdana je od pošte, a označuje vrijednost naplaćenih troškova transporta pisma, paketa, rezglednice ili nekih drugih poštanskih pošiljki. Svaku poštansku marku pošta označava žigom s nazivom pošte, datumom, ponekad i vremenom poništavanja marke, a sve to kako bi potvrdila da je upotrijebljena. Nazubljene su, i to na više načina, što je još jedna posebnost poštanskih maraka.

Na njima obično možemo pronaći:

• naziv države koja je marku izdala,
• nominalna vrijednost,
• motiv predstavljen grafičkim rješenjem,
• popratni tekst,
• amblem pošte,
• godina izdavanja,
• autor marke.

Slovenac Lovrenc Košir zaslužan je za uvođenje poštanskih marki u promet. On je 1835. predložio austrijskom ministarstvu trgovine, kao zamjenu sustava naplate poštarine. Stoga od tad poštarinu ne bi trebao plaćati primatelj pošte, već pošiljatelj. Sve bi to omogućilo širenje pošte, kao i mogućnost slanja pošiljki i drugim ne tako bogatim slojevima stanovništva. No, prijedlog je odbijen. Nakon tri godine s istom idejom i priloženim nacrtom poštanske marke, ujedno prvim, pojavio se James Chalmers. To je sve prihvatio Rowland Hill koji je u to vrijeme bio reformator engleske pošte. Prva poštanska marka izdana je 1. svibnja 1840. pod nazivom "Penny black", a u redoviti promet je puštena 6. svibnja1840. Na marki se nalazi portret engleske kraljice Viktorije prikazan na crnoj pozadini, te u vrijednosti jednog pennija. Uskoro izlaze razni tipovi poštanskih maraka za Europu.

Deset godina poslije tiskanja i puštanja u promet prve poštanske marke, odnosno 1850. pojavljuju se na tlu Hrvatske jer je za to vrijeme Hrvatska bila u sastavu Austrijske monarhije. Odcjepljenjem od Austro-Ugarske, 1918. tiskana je prva hrvatska poštanska marka. Poštanske marke Republike Hrvatske izdaju se od 1991. Poštanska marka "Zračna pošta Zagreb – Dubrovnik" izdana je 9. rujna 1991. te taj dan Hrvatska pošta slavi kao Dan marke.

U restoranu ''Storia'' u Čapljini, u sklopu projekta Podrške lokalnim partnerstvima za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini održana je prezentacija aktivnosti na obuci, prekvalifikaciji i zapošljavanju nezaposlenih u Čapljini.

Ovaj projekt financira Europska unija sa četiri miliona eura, a provodi ga Međunarodna organizacija rada (ILO).

Asocijacija za ekonomski razvitak ''Redah'' iz Mostara, u Čapljini je prezentirala aktivnosti koje će novoosnovano Lokalno partnerstvo za zapošljavanje iz Čapljine provesti kako bi u narednih šesnaest mjeseci najmanje 150 nezaposlenih žena, mladih i teško zapošljivih osoba dobilo kvalifikacije za rad u turizmu, ugostiteljstvu i preradi hrane, a najmanje njih 70 dobit će stalne poslove.

Pored ''Redaha'' članovi partnerstva za zapošljavanje koji će aktivno raditi na provedbi aktivnosti su Službe za zapošljavanje HNŽ/HNK, Općina Čapljina, Srednja škola Čapljina, Bizz Solutions d.o.o. Čapljina,Turistički klaster Hercegovina i Turistička zajednica HNŽ/HNK.

Prva aktivnost partnerstva biti će uspostava Centra za obuku i prekvalifikaciju u Čapljini koji će funkcionirati kao javno - privatno partnerstvo i koji će polaznicima obuke pružiti kvalifikacije potrebne za rad kao turistički djelatnici, konobari, kuhari, pomoćno restoransko osoblje, slastičari, pekari i prehrambeni tehničari.

Centar će biti uspostavljen kao permanentna institucija u prvih 16 mjeseci rada, od 150 polaznika obuke njih najmanje 70 dobit će radna mjesta u partnerskim tvrtkama u Čapljini čime će se početi doprinositi smanjenju nezaposlenosti u Čapljini i Hercegovini.

Ukupna vrijednost aktivnosti koje će provesti Lokalno partnerstvo za zapošljavanje iz Čapljine iznosi 231.060 eura od čega EU grant iznosi 196.400 eura.

Na konferenciji za medije svim prisutnim, osim načelnika općine Čapljina dr. Smiljana Vidića obratili su se Stjepan Primorac koji je govorio o potrebama realnog sektora i proveo rezultate provedene ankete u privatnom sektoru.

Samu prezentaciju projekta, aktivnosti, ciljeve i rezultate iste istaknuo je Ivan Beno iz Bizz Solutionsa, dok je Vedrana Šunjić govorila o trenutnom stanju i mogućnostima zapošljavanja u HNŽ-u.

Prije 60 godina, 8. rujna, UNESCO je proglasio Međunarodni dan pismenosti. Cilj je svake godine podsjetiti međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanja odraslih na globalnoj razini. Ideja o obilježavanju Međunarodnog dana pismenosti pojavila se u rujnu 1965. u Teheranu, na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja, o temi iskorjenjivanja nepismenosti. Na konferenciji je predstavljena inicijativa za proglašavanjem jednog dana u godini Međunarodnim danom pismenosti, kako bi se na taj dan slavilo, ali i upozoravalo na važnost pismenosti na međunarodnoj razini. UNESCO je s obilježavanjem Međunarodnog dana pismenosti počeo već sljedeće, 1966. godine.

Definicija pismenosti je mijenjana tijekom vremena tako da osim osnovnih vještina čitanja, pisanja i računanja, danas uključuje puno širi spektar vještina kao što su osposobljenost za čitanje s razumijevanjem, vještine komuniciranja, znanje stranih jezika, korištenje suvremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, osposobljenost za rješavanje problema, vještine i spremnosti za timski rad, prihvaćanje drugih i drugčijih te osposobljenost za trajno učenje. Stoga, danas spoznajemo četiri temeljna shvaćanja pismenosti:

• pismenost kao autonoman set vještina,
• pismenost kao primijenjena, prakticirana i situirana,
• pismenost kao proces učenja,
• pismenost kao tekst.

Najnoviji podaci pokazuju kako je u Hrvatskoj nepismeno manje od 1% stanovništva, ukoliko u obzir uzmemo užu definiciju pismenosti. No, što se tiče informatičke pismenosti, preko 40% Hrvata je nepismeno. Uloga svake odgojno-obrazovne institucije je promicati važnost cjeloživotnog učenja i svijest o važnosti opismenjavanja.

Maturanti Srednje škole Čapljina otputovali su večeras na dugo priželjkivanu ekskurziju, a konačna destinacija je Španjolska.

U 18.00 sati učenici Srednje Škole Čapljina, te učenici Srednje škole Neum okupili su se na Trgu kralja Tomislava u Čapljini, odakle su vidno raspoloženi uz pjesmu i smijeh krenuli na putovanje.

Veliki broj roditelja i gotovo čitav profesorski kolektiv Srednje škole Čapljina došli su ispratiti maturante, poželjeti im sretan put i odličnu zabavu.

 U planu je cjelodnevno razgledavanje Venecije, a potom slijedi nastavak do konačne destinacije, koja je primorski gradić Lloret de Mar. Maturanti će za vrijeme boravka u Španjolskoj  posjetiti mnoge znamenitosti diljem Španjolske, kao što su katedrala Svete obitelji (Sagrada Familia), muzej španjolskog slikara Salvadora Dalia, aqua park itd. Pri povratku u planu je obilazak nekih francuskih i talijanskih gradova.

Našim maturantima želimo sretan i ugodan put, a iskreno se nadamo da će im ovo putovanje zauvijek ostati u lijepom sjećanju. 

Upisi u druge (II.), teće (III.) i četvrte (IV.) razrede za školsku 2017./2018. godinu su 24. i 25. kolovoza (četvrtak i petak) u vremenu od 8:00 do 12:00 sati.

Prigodom upisa učenici su dužni dostaviti:

  -  Original svjedodžbu o završenom predhodnom razredu,

  -  Zahtjev za upis (obrazac se dobije na upisu),

  -  Uplatiti upisninu u iznosu od 25,00 KM.

Učenici koji su obavili strukovnu (ljetnu) praksu dužni su dostaviti dnevnik rada ili potvrdu o obavljenoj praksi.

UPRAVA ŠKOLE